100 dana vlade ili lakoća nepostojanja

(za Tima – Economic gluttony presents a ridiculous and disgusting spectacle – DUUDI)

Primjer 1. DUUDI

Otvaram stranice DUUDI-ja (Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom), kojeg je često, sasvim opravdano, moj prijatelj Vojko nazivao MUUDI, no sada više nije ni DUUDI ni MUUDI, nego je LUUDI.

Naime, zainteresirao me javni poziv za „Postupak javne nabave usluga savjetnika za početnu i neovisnu ocjenu portfelja trgovačkih društava u vlasništvu Republike Hrvatske prije donošenja odluke o privatizaciji trgovačkih društava u vlasništvu RH“. Osim nepoštovanja Strategije upravljanja državnom imovinom i Zakona o upravljanju državnom imovinom, što je vrlo koncizno analizirao kolega Grbin, osvrnuo bih se na nekoliko drugih zabrinjavajućih činjenica elementarnih ekonomskih gluposti. Krenimo od samog teksta natječaja. Procijenjena vrijednost nabave je 800.000,00 kuna. Za taj iznos novca možda i samo možda bi se jedno od navedenih trgovačkih društava moglo dubinski proanalizirati (due diligence) i pripremiti javni poziv za prodaju. Ovdje se radi o 54 tvrtke, tj. trgovačka društva. Vjerujem da nijedan ponuditelj koji drži do sebe (posebno nitko iz big five – Deloitte, Ernst, KPMG, PriceWaterhouse, Accenture) neće ni podići natječajnu dokumentaciju, da proanalizira i ocijeni što? Portfelj? Svi podaci o aktivama, pasivama, prihodima, rashodima, dobiti, ovako i onako su objavljeni u službenim publikacijama, a i u samom izvješću DUUDI-ja za prošlu godinu.

Zaključak – dobit ćemo jedan ispodprosječan seminarski rad s prve godine nekog ekonomskog fakulteta (nadam se ne iz Prnjavora), po principu copy paste, jer se svi podaci nalaze na stanicama DUUDI-ja, pod istaknutim temama na središnjem pregledniku – Godišnji izvještaj o poslovanju strateških trgovačkih društava i trgovačkih društava od posebnog interesa. Možda je DUUDI raspisao natječaj sam za sebe, nikada ne znaš. Neka od navedenih poduzeća koja će se procjenjivati upravljaju javnim dobrom. Valja podsjetiti da je javno dobro ono dobro koje nam država stavlja na raspolaganje putem mehanizma javnog sektora, gdje tržište nije u mogućnosti osigurati njegovu racionalnu upotrebu. Ono je namijenjeno općem i ujednačenom korištenju građanima Republike Hrvatske (zato valjda „Imamo Hrvatsku“). Tako na spomenutom popisu možemo uočiti Hrvatske vode, Hrvatske šume, Hrvatske autoceste, HŽ Infrastrukturu, Zračne luke (gdje bi izmjenama zakona piste postale vlasništvo RH). Postavljam pitanje što će se tu ocjenjivati, ako znamo da se ta društva ne smiju, prvenstveno zbog javnog interesa jer upravljaju javnim dobrom, a po sadašnjim zakonima, i ne mogu privatizirati. Spomenimo i nekoliko trgovačkih društava za koja su već izabrani konzultanti i koja se moraju djelomično privatizirati. Ta društva su već u postupku pronalaska strateškog partnera pred EK ili se savjetovanje radi preko WB. Neka od njih su Croatia Airlines i HŽ CARGO. Što će se tu ocjenjivati, kada zbog državne intervencije treba privući privatni kapital, da bi državna potpora, u vidu preuzimanja jamstava i kredita bila dozvoljena. Svi ti postupci su u tijeku. Spomenuo bih jedan primjer iz susjedne dežele – primjer ELANA, gdje je država dokapitalizirala tvrtku s 12 milijuna eura, a nakon toga morala je hitno naći privatnog partnera, koji mora vratiti 12 milijuna eura u državni proračun (žao mi je što prestaju proizvoditi skije za skijaške letove). Vjerojatno će zaključak za tu skupinu biti „može privatizacija.“ Dakle, nešto što je već poznato. Zračna luka Dubrovnik, na koju sam iznimno ponosan jer je to jedan od naših prvih EU projekata, vrijedan 200-tinjak milijuna eura. Većina novca je bespovratna i sada je LUUDI procjenjuje u svojoj neprocjenjivoj gluposti. Zanima me baš kako će je procijeniti? Zračna luka koju država gradi EU sredstvima – umjesto da je zacementiramo kao državnu investiciju i pokažemo kako i država može dobro upravljati svojevrsnim prirodnim monopolom pa ako treba i popravimo upravljanje- ne, ne, LUUDI je procjenjuje.

Economic gluttony presents a ridiculous and disgusting spectacle.

Luka Rijeka, dokapitalizacija uspješno provedena. Smanjio se udio države na 44%. Strateški partner OT Logistics iz Poljske i naši mirovinski fondovi. Neovisna procjena, nakon Hanfe i Zagrebačke burze stvarno je potrebna. Lagano postajem ciničan pa ću zaključiti s mojim favoritom. Play of the day je Zračna luka Zagreb, koja ima nekoliko zaposlenih i bavi se nadzorom nad koncesijom, tj. uskače ako MZLZ kao koncesionar nešto zezne prije isteka koncesije. Što će se pobogu tu procjenjivati ? Zračna luka je koncesionirana, a LUUDI radi procjenu portfelja prije donošenja odluke o privatizaciji čega? Nečega što je već koncesionirano. Eto, imamo Vladu kak se ono veli stručnjaka (naglasak, naravno na U).

Do sljedeće prigode, uz starohrvatski pozdrav #SamoReforme