Priča o populizmu, zastupničkom čitanju novina u autobusu, jednoj kruški i zaključku da li je ugovor o koncesiji za izgradnju i upravljanje Zračnom lukom Zagreb appendix ili annex, tj. slijepo crijevo ili prilog tj. dodatak

Ugovor o koncesiji nema 12 annex-a kako neke neuke osobe i/ili  populisti vole naglašavati, nego čak 30.  Što sada?, kada na početku bloga sve priznajem. Dakle, dragi moji populistički saborski kolege ne 12, nego 30 annexa. Ukrao sam, pogodovao sam, samo je pitanje što i kome.

Jedinu stvar koju sam u životu uzeo bila je jedna kruška koja mi je još i danas u sjećanju zbog „vaspitno -pedagoških“ mjera koje sam nakon toga dobio. To je bilo negdje početkom 80. godina prošlog stoljeća, kada sam imao 7, 8 godina. Radilo se o dokazivanju, nazovimo to muškosti ili tko će iz voćarnice neprimjetno uzeti jednu voćku, u mom slučaju krušku. Nakon što je to saznao moj pokojni otac, ubio je boga u meni i još me lijepo odveo kod tete voćarke gdje sam se morao ispričati. No, da poniženje bude na najjače još mi je kupio 10 kg krušaka da ih sve u tri dana pojedem. Nakon toga nikada mi više nisu padale na pamet bilo kakve psine. I onda ljudi kažu da je batina izašla iz raja. U mome slučaju vjerojatno je  to točno.

Vratimo se sada na koncesiju i sam početak priče kojeg sam pratio isključivo preko javnih servisa i iskreno navijao za Normana Fostera. Tamo negdje 2008. godine društvo arhitekta Hrvatske za Zagrebačku zračnu luku raspisalo je arhitektonski natječaj za konceptualno rješenje za novi terminal. Na natječaju za arhitektonsko-urbanističko rješenje pobijedio je hrvatski tim arhitekata: Kincl, Radić , Neidhardt.

Pošto su estetika i vizualnost individualna osobno mi je puno atraktivnije bilo rješenje od Normana Fostera (ako vam se da pogledajte malo njegovu mapu). Pošto sam u međuvremenu i doktorirao na temu „Turistički claster kao model endogenog lokalnog razvoja“, a  imam i solidno predavačko iskustvo, danas na Sveučilištu Libertas a nekad na Visokoj poslovnoj školi, te proučavajući stručnu i znanstvenu literaturu, a ne novine, uočio sam da postoji specifični segment turista koji prate svjetske arhitekte i njihove građevine (radi se stvarno o građevinama, a ne građanima). Vrlo visoko je kotirao upravo spomenuti  Norman Foster.

Projektni zadatak Zagrebačke zračne luke je po mom mišljenju bio dobro koncipiran. On je omogućio strukovnom društvu da provodi natječaj u ime ZLZ-a  sukladno dobrim poslovnim uzancama. Time se omogućilo da pobjednik arhitektonskog natječaja s budućim koncesionarom dalje razvija koncept prema idejnom, glavnom i izvedbenom arhitektonskom projektu, a onda i prema građevinskoj dozvoli.

U toj fazi uvijek dolazi do klasičnog sukoba, koji postoji od pamtijeveka, ja bih ga nazvao sukobom ARHITEKT vs LIDL KONCEPT.

Investitor, osobito ako u projekt  ulaže više od 220 milijuna eura uvijek želi tipsko, jeftino i efikasno rješenje, dok s druge strane aARHITEKT spomenik vlastitoj genijalnosti  koji postaje besmrtan zajedno s njim. Sve je to razumljivo i ljudski. (Uzgred rečeno  nigdje se ne spominje podrum (populizam 1. – kao katastrofa nema podruma, izbačen iz projekta, a nikada ga tamo nije ni bilo)).

Zračna luka Francek upravo je takva kakva je trebala biti. Inače je pobjednici arhitektonskog natječaja ne bi doveli do glavnog i izvedbenog projekta (bar ja tako vjerujem). Kao  i u životu i tu je  kompromis  uvijek dobar.

Sada malo skačem u 2012. godinu  jer se četiri godine, od 2008 –do 2012. godine, ne događa ništa epohalno u projektu . Krajem 2011. godine formira se Vlada i ministar postaje Zlatko Komadina. On iznenada obolijeva i upravljanje Ministarstvom pomorstva, prometa i infrastrukture privremeno preuzima Zdenko Antešić, koji 11. travnja 2012. godine po odluci Vlade od 29. veljače 2012. godine potpisuje Ugovor o koncesiji sa ZAIC A LIMITID.

Naglašavam, da je do našeg preuzimanja MMPI-a projekt doveden u fazu potpisivanja Ugovora o koncesiji što znači da je proveden javni natječaj i odabran ponuditelj. Mi smo sa stručnom komisijom proanalizirali Projekt. Ocijenili smo da se radi o dobrom projektu i odlučili da se rad na njemu nastavi. Nastavili smo rad sa savjetnicima, jer je kontinuitet bitan, koji su radili na projektu (glavni savjetnik Intervistas, odnosno Hans Mohrman i Hank Amona). Izdvojio bih još gospođu Jasminku Čorda Truhar i Krunoslava Šamsa  kojeg sam ciljano na početku mandata htio prebacati u Zračnu luku Zagreb da koordinira projekt, pa je iz toga izbila tkz. afera „dobri dečki“ u vrijeme sezone ljetnih kiselih krastavaca. Inače, naravno da je Šams kasnije prebačen u ZLZ, gdje i i dan danas zajedno s još par eksperata radi kao  koordinator koncesije, jer se ZLZ ne smije ugasiti. Ideja je da ZLZ, koji je u većinskom državnom vlasništvu, nakon isteka koncesije preuzme aerodrom, a u međuvremenu razvija neke druge projekte. (cargo centar Zagreb, hotel)

Vlada RH je 10. srpnja 2013 . godine donijela zaključak kojim se Zračna luka Zagreb d.o.o. zadužuje platiti pripremne radnje za realizaciju Projekta kao što su: plaćanje arheoloških istraživanja, dio troškova neovisnog inženjera, izgradnja tlačnog cjevovoda odvodnje oborinske vode do rijeke Save i fekalne vode do kolektora Velike Gorice, financiranje djela radova unutar koncesijskog područja sustava oborinske odvodnje, sve sukladno ugovoru o koncesiji.

30. srpnja 2013. godine Potpisane su Izmjene i dopune br. 1 Ugovora o koncesiji, koje su za cijelu priču nebitne, jer se vrši izmjena granica zemljišta, zbog određivanja točne lokacije za izmještanje infrastrukture dežurnog borbenog dvojca, po odluci Vlade iz 17. siječnja 2013. godine i promjene oblika pojedinih katastarskih čestica (normalno je, a ne samo poželjno da koncesionar ima čisto zemljište prije izgradnje. Tako smo pomogli i MORH-u koji je dobio nove prostore, a sve to je platila Zračna luka Zagreb).

Donošenjem gore spomenutih Zaključaka Vlada je osigurala provođenje koncesije bez direktnog troška za Proračun.

28. studenog 2013. godine Vlada RH donijela je odluku o davanju suglasnosti na izmjenu br.2 Ugovora o koncesiji, kojeg sam po odluci Vlade i potpisao 02.12.2013. godine. Koncesijski je sporazum prvi takav u RH, koji je i javno objavljen. On se djelomično razlikuje od prvog ugovora, što je normalno, jer u njega ulaze institucionalni kreditori: European Investment Bank, Deutsche Bank, IFC i neki drugi parteri. On nema ni 12 ni 30 annexa, nego sadrži parametre kojima je morao uključiti kreditore projekta, inače cijela priča ne bi bila bankabilna. Ne zaboravimo da nam u tome vremenu nije baš išlo, zemlja je bila u dubokoj recesiji i svaka investicija koja će podići građevinski sektor bila je i više nego poželjna. Svaku investiciju treba dakle promatrati malo šire uvažavajući makroekonomske parametre. A priča o 12 annexa, zapravo je priča o 30 priloga koncesijskog ugovora koji su DODACI UGOVORA O KONCESIJI i nemaju nikakve veze sa suštinom koncesijskog ugovora. To su:

1. Usluge zračne luke
2. Zemljište
3. Standardi ugovaranja
4. Tehnički opis radova
5. Objekti davatelja koncesije
6. Datum pretežitog dovršetka
7. Datum konačnog dovršetka
8. Obrazac potvrde o datumu konačnog dovršetka
9. Obrazac potvrde o datumu pretežitog dovršetka
10. Ugovori ZAL
11. Naknade
12. Obrazac potvrde o zadržanju kapitala
13. Obrazac potvrde financijskog plana
14. Namjerno ostavljeno prazno
15. Lista zaposlenika Zračne luke Zagreb
16. Obrazac potvrde o stupanju u Mirni posjed
17. Tromjesečno financijsko i operativno izvješće
18. Obrazac potvrde o početku građevinskih radova
19. Osiguranje
20. Ključni pokazatelji poslovanja
21. Namjerno ostavljeno prazno
22. Obrazac potvrde za povrat
23. Obveze preuzete u vezi s imovinom
24. Obrazac potvrde o primopredaji
25. Standardi
26. Dužnosti Neovisnog inženjera
27. Dopis o zaštiti od buke
28. Popis nedostataka Zračne luke Zagreb
29. Dopis Strabaga
30. Obrazac potvrde o puštanju u rad objekata zračne luke

Sada kada smo razjasnili priču o 12 ili 30 annexa i saznali nešto o engleskim riječima, njihovim prijevodima, te zaključili da appendix u koncesijskom ugovoru nije medicinski pojam za slijepo crijevo ili crvuljak, već primjerice za popis zaposlenika, koji možda nemaju slijepo crijevo, kao npr. ja ili dopis o zaštiti od buke, sutra možemo nastaviti priču o zločestim bankama i gradnji terminala.