Nešto o pregovorima s Francuzima, Nizozemskoj bolesti i gospodinu Petitu, bacanju papira i vremenu od travnja 2012. godine do prosinca 2013. godine.

Sredina je 2012. godine. Svaki dan novi je izazov jer se  otvaraju grijesi prethodnih razdoblja (HŽ, HAC, HP, ceste, CA). Počinjemo s restrukturiranjem poduzeća, štancamo zakone zbog skorog ulaska u EU, posebna pozornost traži se posebna pozornost kod izrade planova restrukturiranja zbog zaštite tržišnog nadmetanja, a državne kompanije, kao i cijela zemlja nespremne su za ulazak u EU. U to vrijeme to je bila Hrvatska stvarnost.

S druge strane Ministarstvo financija, zbog deficita, traži samo rezanje i rezanje subvencija. Možda mrvicu ili  malo preagresivno, ali u konačnici ih razumijem. Pritisak na proračun je ogroman, a rezanja stavki (bar u resoru Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture) nema bez otpuštanja radnika. U najvećem dijelu onih radnika koji rade u javnim poduzećima koja su ovisna o proračunu i primaju najviše subvencija (čitaj željeznica). Počinje lagano eskalirati problem HAC-a. Zbog nagomilanih dugova koncesija se u tom trenutku čini najboljim rješenjem (kasnije, neuspješan pokušaj koncesije, popularno zvane monetizacija, iako ni sam ne kužim zašto). Vjerojatno ćemo se kao društvo negdje 2019. godine vratiti na istu priču, kada kamate počnu rasti i prestane trajati dizanje plime od izmjena poreza na dohodak, koji je potaknuo porast osobne potrošnje i kada nas udesi sindrom u ekonomskoj literaturi poznat kao Nizozemska bolest.

Nastavljaju se problemi s HŽ Cargom, počinjemo optimalizirati Gaženicu i pregovarati s koncesionarom zračne luke. Pojavljuje se i gospodin Christophe Petit. U hrvatski medijski prostor ulijeće s izjavom, ako se dobro sjećam, „Na projekt ne gledamo kao na privatno-javno partnerstvo, nego kao na hrvatsko-francusko partnerstvo“. Od tog trenutka znam da moramo biti još više oprezni, mislim u sebi taj želi bar 40% zaraditi na građevinskim radovima na izgradnji terminalna.  U globalnom poslovanju Christophe Petita nema emocija, to ostavljamo slabićima, nego samo ekonomski interes i izgradnja zgrade tipa Lidla.

Gospodin Petit je ugodan sugovornik, slatkorječiv (bio bi dobar političar, ali je izabrao novac) želi uključiti hrvatske kompanije u projekt izgradnje zračne luke. Na prvu sve pet, ali ostaje i dalje oprez jer smo svjesni i poučeni lošim iskustvima koncesija na hrvatski način  kao što je npr. koncesija s Astaldi-jem za izgradnju autoceste Zagreb – Goričan. Tražimo da zajedno, dakle i privatni i javni partner, u potpunosti ispunimo obveze ugovora o koncesiji, a posebno da privatni partner osigura financiranje po uvjetima koji su prihvatljivi RH (minimalno 30% vlastitog učešća-equity -sada je 103 milijuna eura), koje gube ako propadne koncesija- tu prvi puta lete papiri. Kako je natječajnom dokumentacijom i ugovorom o koncesiji propisano da se ugovor o koncesiji može mijenjati sukladno zahtjevima kreditora, započeli smo dugotrajne i opsežne pregovore s kreditorima.

Alternativa dogovoru s bankama je bio raskid ugovora i propast ozbiljnije infrastrukturne investicije. Sve se to događa u izrazito nepovoljnom ekonomskom makrookruženju.

Suština primjedbi predstavnika kreditora, a prvenstveno iz razloga što se kreditorima ne garantira povrat kredita direktnim jamstvima bilo RH kao javnog partnera , bilo ZAIC-a kao privatnog partnera, sastojala se u tome da se visina troškova građenja stavi u odnos s prihodima od prometa tj. da se obaveze servisiranja kredita stave u jasnu korelaciju s prognozom prometa i prihoda.

Tri su ključna problema. Prvi je prevelika zgrada terminala u korelaciji s trenutnim brojem putnika (vidi jučerašnji blog o vjekovnom sukobu Arhitekata i LIDL koncepta). Banke su predložile, a mi smo zajedno prihvatili, da senakon izgradnje Faze 1 koja će biti gotova i puštena promet 21.3.2017 godine, faza 2 gradi u više manjih pod faza koje su u direktnoj vezi s rastom prometa. Osim toga, tijekom koncesijskog rok,a koncesionar će imati obvezu dodatnih radova poboljšanja ukoliko nivo usluge prema kriterijima IATE padne ispod Nivoa C.

Radovi faze 2

Građevinski radovi Faze 2A

znači (a) proširenje ukrcajnog kapaciteta zapadne rampe trima novim izlaznim salonima, zajedno sa svim povezanim objektima i svim potrebnim proširenjima veličine stajanke, nakon što se uzmu u obzir svi radovi poboljšanja koji su prethodno dovršeni u skladu s ovim Ugovorom i (b) internu reorganizaciju područja unutar objekata zračne luke kako bi se povećao putnički kapacitet. Radovi se moraju pokrenuti ne kasnije od devedeset (90) dana od 31. prosinca prve kalendarske godine tijekom razdoblja koncesije u kojoj će Zračna luka Zagreb obraditi, najmanje pet milijuna (5.000.000) putnika.

Građevinski radovi Faze 2B

znači proširenje ukrcajnog kapaciteta istočne rampe trima novim izlaznim salonima i trima novim fiksnim pozicijama za zrakoplove, zajedno u svakom slučaju sa svim povezanim objektima i svim potrebnim proširenjima veličine stajanke, nakon što se uzmu u obzir svi radovi poboljšanja koji su prethodno dovršeni u skladu s ovim Ugovorom; radovi se moraju pokrenuti ne kasnije od devedeset (90) dana od 31. prosinca prve kalendarske godine tijekom razdoblja koncesije u kojoj će Zračna luka Zagreb obraditi 6.100.000 putnika

Građevinski radovi Faze 2C

znači proširenje ukrcajnog kapaciteta istočne rampe dvama novim izlaznim salonima i dvama novim fiksnim pozicijama za zrakoplove, zajedno u svakom slučaju sa svim povezanim objektima i svim potrebnim proširenjima veličine stajanke, nakon što se uzmu u obzir svi radovi poboljšanja koji su prethodno dovršeni u skladu s ovim ugovorom. Radovi se moraju pokrenuti ne kasnije od devedeset (90) dana od 31. prosinca prve kalendarske godine tijekom Razdoblja koncesije u kojoj će Zračna luka Zagreb obraditi, najmanje 7.300.000 putnika.

Građevinski radovi Faze 2D

znači (a) proširenje stajanke u Zračnoj luci Zagreb za tristo tisuća četvornih metara ili odgovarajući manji iznos četvornih metara koji će biti dobiven tako da se od tristo tisuća četvornih metara oduzme ukupan broj četvornih metara za koji se stajanka u Zračnoj luci Zagreb mogla proširiti u sklopu građevinskih radova Faze 1, gradova Faze2A, građevinskih radova Faze 2B, građevinskih radova Faze 2C i bilo kojih Radova poboljšanja koji su prethodno dovršeni u skladu s ovim ugovorom, i (b) proširenje kapaciteta parkirališta na zemaljskoj strani kako bi se dosegnuli operativni uvjeti. Radovi se moraju pokrenuti ne kasnije od devedeset (90) dana od 01.01. 2031. godine.

I za kraj današnjeg bloga, čisto prijateljski savjet da se ne zavaravamo: Nitko ozbiljan ne financira velike investicije u vrijeme jeftinog novca, vlastitim sredstvima.

Slagao se ja osobno tom činjenicom ili ne, tako je to  globalnom financijskom svijetu. Takav sustav postoji i takvu utakmicu moraš igrati, kao mala zemlja, pod tim pravilima ili uopće ne igraš. Da li je sustav pravedan ili nepravedan o tome ću jednom drugom prilikom. Nadam se samo da do nužne promijene globalnog sustava neće doći revolucijom.

Mislim da smo odlučili dobro. Ispregovarali smo da omjer financiranja bude  30/70  tj.  83.587.494 eura equity, a  kredit 195.000.000, eura. Učinili smo da projekt bude bankabilan, prisilili koncesionara da ima bar 35 milijuna eura u sljedećih pet godina na računu (danas 103.000.000) i da bude sukladno fazama spreman za nastavak gradnje kompletnog terminala. ADP koji upravlja Francek zračnom lukom kod trenutka potpisivanja ugovora upravljao je s 21 svjetskom zračnom lukom, valjda i to nešto govori.