Jedan sasvim ozbiljan blog ili kako jamstva države koja nisu jamstva, postaju jamstva ili kako Eurostat činovnici uz pomoć domaćih Briselskih manekena tumače MGDD 2016

Hrvatski zavod za statistiku zaključio je da projekt koncesioniranja Zagrebačke zračne luke mora biti klasificiran kao on balance sheet transakcija.  Ja smatram da ne treba. Nakon detaljnog analiziranja  MGDD 2016 pravila mogu zaključiti:

1. Projekt nije PPP (javno-privatno partrnersto) već koncesija;
2. Koncesija je dana nakon natječaja;
3. Koncesionar plaća fiksni i varijabilni dio koncesije vlasnicima;
4. Koncesionar je uplatio 30% vlastitih sredstava;
5. Nije uključeno ni jedno javno tijelo u plaćanje troškova koncesionara;
6. Koncesionar upravlja nekretninama koje je izgradio;
7. Neke operacije na aerodromu su potkoncesionirane;
8. Ugovor je na 30 godina;
9. Koncsionar se naplaćuje od kranjnjeg korisnika a ne od države (objasnio u prethodnim blogovima)
10. Nakon završetka koncesije nekretnine se vraćaju Vladi RH;
11. Sav ekonomski rizik je na koncesionaru, koji jedino može prolongirati uplatu ili isplatu koncesijske naknade

Da je projekt javno privatno-partnerstvo one bi u pravilu bile plaćen od strane vlade u cjelokupnom iznosu ili djelomičnom. Nezavisno tijelo (Agencija za civilno zrakoplovstvo) odlučuje u cijenama usluga. Može se samo postaviti  pitanje terminacije (termination) koncesije u slučaju defaulta koncesionora.

Ni i tu imam nekoliko objašnjenja. Radi se o indirektnom ograničenom jamstvu o eventualnom preuzimanju  neotplaćenog duga koncesionara u slučaju raskida ugovora o koncesiji, pod uvjetom da država pri tome zadržava apsolutno pravo raspolaganja svom predanom  imovinom bez ikakvog zaloga ili zabrane prava raspolaganja od strane banaka (Tu su po drugi puta letjeli papiri jer je koncesionar tražio zalog).  Davatelj koncesije takvom strukturom osigurava da glavni aerodrom u državi u bilo kojim uvjetima raskida ugovora o koncesiji radi bez prestanka, a pri tome će preuzeti dug moći otplatiti,  jer će raspolagati neopterećenom imovinom na osnovu koje će raspolagati vremenski neograničenim prihodom, na osnovu kojeg može promptno refinancirati kredite temeljem budućih prihoda. Alternativa je ponovno raspisavanje natječaja za davanje koncesije za upravljanje izgrađenim novim putničkim terminalom.

U Projektu koncesije za Zračnu luku Zagreb, u slučaju raskida ugovora o koncesiji u skladu s Izravnim sporazumom, Republika Hrvatska, kao davatelj koncesije, će

(a) preuzeti ili refinancirati projektni dug koncesionara po uvjetima koji će biti dogovoreni između davatelja koncesije i kreditora u trenutku raskida ili

(b) ako ne postoji takvo preuzimanje ili refinanciranje duga nije moguće, tada će platiti koncesionaru iznos koji je jednak projektnom dugu koncesionara i koji će biti instrument osiguranja duga kreditora.

Također, treba dodati da se u slučaju raskida ugovora o koncesiji krivnjom koncesionara, zajmodavci koncesionara, u skladu s ugovorima o financiranju, kao i Izravnim ugovorom, prije početka pregovora o preuzimanju duga, refinanciranju ili plaćanju iznosa preostalog kreditnog zaduženja koncesionara, smanjiti količinu takvog kreditnog zaduženja koristeći

(a) sredstva na računima koncesionara,

(b) sredstva dobivena iz akreditiva ili jamstava izdanih od strane dioničara koncesionara za slučaj kršenja ugovora

(c) sredstva dobivena s polica osiguranja nad kojima kreditori imaju založno pravo.

Davatelj koncesije takvom strukturom osigurava da glavni aerodrom u državi u bilo kojim uvjetima raskida ugovora o koncesiji radi bez prestanka, a pri tome će preuzeti dug moći otplatiti jer će raspolagati ničim opterećenom imovinom na osnovu koje će raspolagati vremenski neograničenim prihodom, na osnovu kojeg će promptno moći refinancirati kredit temeljem budućih prihoda, ili ponovno raspisati natječaj za koncesiju te dugoročno refinancirati preuzete dugove po kreditu koncesionara.

Zaključak : ne klimati glavama Angeli Merkel, bolje je slušati Let 3